Treba imati na umu da uz tjelesno zlostavljanje djece, postoje i emocionalno i psihološko zlostavljanje koje svako na svoj način koči normalan i zdrav razvoj djeteta.

Od druge djece (mobbing), roditelja i odrasle osobe

Znakovi izravnog zlostavljanja djece često su dramatični:

• modrice
• ozljede
• rane
• opekline od ugašene cigarete
• izbijeni zubi
• višestruki koštani prijelomi
• unutarnja krvarenja
• usporen tjelesni i psihički razvitak
• zakazivanje u školskom učenju
• bijeg od kuće
• skitnja
• alkoholizam
• narkomanija
• ponekad pokušaj pa i počinjeno samoubojstvo.

Neke od trajnih posljedice kod nesretnog djeteta su:

• strah
• nepovjerenje u ljude
• hiperaktivnost
• frustriranost
• prostitucija
• agresija
• razbojstvo
• asocijalno, antisocijalno, delinkventno i kriminalno ponašanje.

Kad porastu, postaju grubi roditelji i obično zlostavljaju vlastite sinove i kćeri.

Istraživanja pokazuju da se zlostavljana djeca mnogo češće od drugih pojavljuju kao budući potencijalni počinitelji silovanja, razbojstava, kaznenih i prekršajnih djela.

Kada se otkrije zlostavljano dijete treba ga žurno izdvojiti iz obitelji, ako je u njoj zlostavljano, te smjestiti u zdravstvu ustanovu i uključiti u rješavanje problema multidisciplinarni rad liječnika, socijalnog djelatnika, psihologa, pedagoga, defektologa, policije, odvjetništva i pravosudnih organa.

Istovremeno, valja poduzimati mjere liječenja, saniranja situacije u obitelji te obavljati savjetodavan i psihoterapeutski rad s roditeljima, kako bi oni korigirali svoje ponašanje i odnos glede djeteta.