Zaposlenica Udruge Božana Ostojić, prof. hrvatskog jezika održala je predavanje o iskustvu rada u Udruzi vezano za problematiku djece s teškoćama u razvoju. Predavanju su bili nazočni profesori hrvatskog i stranih jezika koji su se aktivno uključili u raspravu , iskazali veliku problematiku koju susreću u nastavi, ali i veliku motiviranost za pronalazak rješenja.
Grad Dugo Selo
Općina Brckovljani
Općina Rugvica
Zagrebačka županija
Republika Hrvatska
Ministarstvo zdravlja
Republika Hrvatska
Ministarstvo obitelji, branitelja i među- generacijske solidarnosti
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
Republike Hrvatske
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
Republike Hrvatske
Hrvatski zavod za zapošljavanje
Zagreb
Europski volonterski savez
Za dobrobit Naše djece ništa ne bi trebalo bili neizvedivo, skupo i teško!
ŽIRO RAČUN:
Privredna banka
2340009- 1110307522
16. prosinac 2010. u 23:12
1. citat: “Mladi današnjice vole luksuz! Imaju loše manire, ne poštivaju autoritet, nemaju respekta pred starijim ljudima i brbljaju tamo gdje treba raditi. Proturječe svojim roditeljima i tiraniziraju svoje učitelje”
2. citat:” U Posljednje vrijeme često me roditelji pitaju za savjet priznavajući da više ne znaju kako da odgajaju svoju djecu. Rana pokvarenost mladih postala je sada jedna opća problematika, da se čini razumnim, ovo pitanje postaviti u javnu diskusiju i dati prijedloge kako bi se mladi popravili.”
Koliko je aktualna problematika djece “s poteškoćama u razvoju” govore nam ova dva gornja citata. Prvi citat potječe od grčkog filozofa Sokrata iz 400. god. prije Krista, a drugi citat su zabrinjavajuće misli kojima je zajedno s roditeljima glavu razbijao engleski filozof John Locke prije nešto manje od 400 godina! Sa svakom novom generacijom koja nadolazi kao da nam se čini da se približavamo apokaliptickim ponorima. Mi imamo problema s djecom! Može biti, ali pogledajmo malo iz drugog kuta. Imaju li djeca možda s nama problema, ako smo svjesni činjenice da djeca vole one roditelje koji se za svoje pogreške znaju ispričati, ali iskreno, s uvjerenjem da imaju namjeru ubuduće ih izbjegavati. Djeca istovremeno imaju dovoljno dobro srce da te pogreške i oproste, pa čak i onda kada ih roditelji i drugi i treći puta ponove. Djeca mogu biti i jako strpljiva, jer oni osjećaju da će roditelji već jednom skužiti neke stvari. Djeca imau probleme s onim očevima i majkama, a i učiteljima, koji sve perfektno čine, koji žele biti perfektni, savršeni, koji bi rado da im se svaki dan dodjeljuje Nobelovu nagradu iz pedagogije!
Odgoj djece ne bi trebao značiti slijedeće: imati jedan izuzetno stručan, ozbiljan, autoriterski ili ne znam kakav stav prema, bolje rečeno iznad djeteta, nego, odgoj djece uspijeva tamo gdje se gradi jedan čvrsti odnos prema djetetu kao prema jednakovrijednom, ali ne na istom rangu, ljudskom biću. Odgojne metode, ili od nekih nazvane odgojne tehnike, bez unutarnjeg stava prema djetetu su osuđene na neuspjeh. Djeca trebaju našu dušu, naše osjećaje. Možemo li im to ponuditi u vrijeme konzumizma, pogotovo u ovim nadolazećim blagdanima, neka svaki od nas koji se smatra “pedagoškim guruom” pita samog sebe. Mr.sc. Mato Grgić